Pametna montažna kuća budućnosti

S obzirom na to da je modularni objekt, Atika se u nekoliko dana može postaviti na ravni krov i postati suvremena interpolacija

Samoodrživost i gradnja niskoenergetskih zgrada veliki je hit u svijetu, a zbog goleme potrošnje energenata i restriktivnih propisa gradnja klasičnih kuća kroz nekoliko godina mogla bi u potpunosti nestati te bi ju trebale zamijeniti suvremeni modeli gradnje. Većina europskih i svjetskih vlada kroz razne projekte i poticaje podupire gradnju niskoenergetskih zgrada, a Europski parlament donio je odluku da će sve zemlje u Europskoj Uniji koje se budu gradile nakon 2011. morati biti pasivne ili bar niskoenergetske.

Kuća je građena na stupovima koji se mogu zamijeniti ravnim krovom bilo koje građevine

Isto pravilo vrijedit će i za sve rekonstrukcije i nadogradnje, stoga su razni proizvođači građevinskih materijala i opreme, željeći približiti suvremene sustave gradnje običnim građanima, napravili prototipove kuća budućnosti i izložili ih kao svoje showroomove.

Jedna od takvih kuća-showrooma je Veluxova modularna montažna kuća Atika, koju je arhitekt Goran Mihelčić prije desetak dana predstavio na predavanju o dnevnoj i umjetnoj svjetlosti u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

- Velux Atika je sveobuhvatni koncept kuće koja uz uštedu energije kombinira solarnu energiju, optimalnu klimu i osvijetljenost interijera dnevnom svjetlošću. Posebnost ove kuće je što se zbog modularnih elemenata može sagraditi kao samostojeća kuća, obiteljska kuća u nizu ili može poslužiti kao nadogradnja na ravni krov, a osmislili su je španjolski arhitekti ACXT - ispričao je Mihelčić, arhitekt tvrtke Velux. Objašnjava kako se kuća koja se, nakon Bilbaa, trenutno može razgledati u Rimu, ima 100 kvadrata, a da se zahvaljući modularnim elementima može prilagoditi te postati veća.


Goran Mihelčić, arhitekt tvrtke Velux

Kuća je sagrađena prije svega za mediteransku klimu tako da optimalno iskorištava sunčevu energiju i dnevno svjetlo. - “Podrum” kuće je konstrukcija od greda koja simbolizira bilo koju postojeću zgradu s ravnim krovom. Atiku karakterizira njen bijeli, cik-cak oblik krova na kojem su solarni paneli i krovni prozori koji optimaliziraju ulazak dnevne svjetlosti, ovisno o funkciji pojedine prostorije. Svaka zona ima svoju geometriju krova koji su produkt funkcije.


‘Jezerce’ u središnjem dijelu kuće dodatni je prirodni regulator topline

Tako da primjerice dnevni boravak na jugu ima veliki zimski vrt koji se ljeti može vanjskim i unutarnjim sjenilima zaštititi od jakog svjetla i vrućine, dok se na sjevernoj strani nalazi spavaća zona s krovnim prozorima koji omogućavaju pogled na zvjezdano nebo - ispričao je Mihelčić.

Kao direktna interpretacija tradicionalne mediteranske arhitekture, ova kuća se sastoji od niza soba smještenih oko otvorenog prostora, odnosno atrija koji funkcionira kao regulator klime uz pomoć strehe i jezerca koje dodatno smanjuje vanjske temperature. Atika je pametna montažna kuća budućnosti koja se još ne može naći u prodaji, no služi kao inspiracija i showroom novih tehnologija te novih načina gradnje.

Montažne kuće i ušteda energije

U današnje vrijeme, kada rastuće cijene energenata tek nagovještavaju razmjere krize koja je pred nama, postajemo sve više svjesni potrebe racionalnog korištenja energije. Održivi razvoj danas više nije samo pojam iz stručne literature, već je postao sastavnim dijelom europskih zakonskih standarda kao i načina života njenih građana. Građevinska industrija svakako je jedan od najvećih svjetskih potrošača energije, kao i zagađivač okoliša. Diktat profita rezultira gradnjom sve većih i sve skupljih građevina za koje su potrebne ogromne količine betona i čelika za čiju proizvodnju se troše ogromne količine neobnovljivih izvora energije. S druge strane, montažna gradnja promovira sasvim drugi pristup. Drvo kao osnovni građevni materijal montažnih kuća predstavlja ekološki prihvatljiv izbor, ne samo zato što je za njegovu obradu potrebno neusporedivo manje energije, nego i stoga jer je takve građevne elemente u potpunosti moguće reciklirati.
Niskoenergetske montažne kuće

Pojam “niskoenergetske” često se veže uz montažne kuće koje zbog svojih fizikalnih osobina lako postižu te zahtjevne standarde. Niskoenergetske i pasivne kuće odgovaraju kategorijama definiranim dokumentom “Uredba o uštedi energije” (skraćeno EnEV) donesenim u Njemačkoj 2002. godine. Dokument predstavlja najoštriji kriterij za toplinsku izolaciju na prostoru Europske unije, te utvrđuje smjernice za buduće standarde održivog građenja.

Niskoenergetske kuće su one za čije zagrijavanje energetska potrošnja iznosi do 40 kWh/m2 godišnje. Ova potrošnja može se izraziti i kao 2,7 litre loživog ulja po metru kvadratnom godišnje, pa se niskoenergetska kuća popularno naziva i “trolitarska kuća”. Pasivne kuće ispunjavaju još strože kriterije: godišnja energetska potrošnja iznosi svega 15 kWh/m2 ili jednu litru loživog ulja po metru kvadratnom godišnje (tzv. “jednolitarska kuća”). “Nulta kuća” je ona koja samostalno ispunjava sve svoje energetske potrebe, a u slučaju da takva kuća proizvodi i višak energije koju otpušta u javnu energetsku mrežu, naziva se “energanom”.

Standardne montažne kuće štede od 30 do 50% energije potrebne za zagrijavanje objekta, zavisno o veličini otvora i racionalnosti tlocrta kuće. To nije zanemariv podatak, uzevši u obzir da cijena energenata ima tendenciju stalnog porasta. Dobra toplinska izolacija također umanjuje pregrijavanje objekta u ljetnim mjesecima, što pridonosi njegovoj ugodnoj mikroklimi. Ova svojstva omogućuje konstrukcija vanjskog zida koji s prosječno 25 cm debljine ostvaruje koeficijent prolaska topline zida (Uk) od 0.2 W/m2K. Koeficijent prolaska topline zida (Uk) je definiran kao količina topline koju građevni element upije u 1 sekundi po m2 površine kod razlike temperature od 1 K, izraženo u W/m2K. Ovaj koeficijent je vrlo važan u analizi ukupnih toplinskih gubitaka građevine, kao i u potrošnji energije za grijanje. Što je koeficijent prolaska topline manji, to je toplinska zaštita zgrade bolja. Za usporedbu, klasičan vanjski zid debljine 35 cm (25 cm šupljeg glinenog bloka + 10 cm ekspandiranog polistirena) ostvaruje vrijednost koeficijenta od gotovo 0.3 W/m2K, što znači da je deblji i skuplji zid termički znatno nepovoljniji od onog korištenog pri gradnji montažne kuće.

Niskoenergetski standard već se godinama primjenjuje u gradnji montažnih kuća i znači velik napredak u energetskoj učinkovitosti objekta. Vanjski zid niskoenergetske montažne kuće širok je od 25 do 35 cm, od čega na toplinsku izolaciju otpada preko 20 cm. Takav zid ima izuzetno povoljan koeficijent prolaska topline (Uk), manji od 0.15 W/m2K, što u kombinaciji s troslojnim izolacijskim staklima na svim otvorima i kvalitetnom stolarijom rezultira uštedom od 50 do 70% energije potrebne za zagrijavanje objekta. Konkretno, niskoenergetska ili “trolitarska” montažna kuća troši oko 3 litre loživog ulja po metru kvadratnom godišnje, što za kuću od 150 m2 godišnje iznosi 450 litara. Uz trenutnu cijenu litre loživog ulja od oko 5 kn (cijena je u zadnjih 6 mjeseci porasla 10%), računica pokazuje da je za grijanje montažne niskoenergetske kuće godišnje potrebno 2250kn.

Prema podacima iz “Vodiča kroz energetski efikasnu gradnju”, EIHP, iz 2005. godine, klasična zidana kuća iste kvadrature godišnje troši 130 kWh/m2 ili 11.6 litara loživog ulja po metru kvadratnom, što iznosi 8 700 kn. Dakle, niskoenergetska montažna kuća troši 4 puta manje energije za grijanje od klasične zidane kuće iste kvadrature, što znači godišnju uštedu na grijanju od 6500 kn. Manji su i troškovi instalacije centralnog grijanja, kao i manji broj potrebnih ogrjevnih tijela. Ovom iznosu svakako treba pridodati i značajnu uštedu električne energije u ljetnim mjesecima, jer se montažne kuće mnogo manje zagrijavaju od klasičnih. Prema takvoj računici, tijekom 20 godina života u montažnoj kući, možete uštedjeti cijelu jednu vikendicu! Iskustva pokazuju da su početna ulaganja u niskoenergetski standard gradnje, koja iznose od 5 do 10% od ukupne investicijske sume, zbog velikih ušteda u potrošnji energije, vrlo brzo amortiziraju, te su dugoročno izuzetno isplativa.
Pasivne montažne kuće

Tvrtka DomusPlus u svojoj ponudi ima i mogućnost dorade tipične konstrukcije montažne kuće niskoenergetskim ili pasivnim “dodacima”. U suradnji s profesorom Miščevićem s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, elementi tzv. pasivne kuće mogu biti integrirani u tlocrt po želji korisnika. Pasivna kuća cijele godine osigurava optimalnu temperaturu, a bez potrebe za ugradnjom energetski ovisnog sustava grijanja ili klimatizacije. Ova izuzetna svojstva postižu se maksimalnim brtvljenjem vanjskog omotača zgrade koji sprječava toplinske gubitke te kontroliranom ventilacijom unutar građevine.

Ugrađuje se visokokvalitetna toplinska zaštita, troslojna izolacijska stakla na otvorima i vrhunska stolarija. Sustav kontrolirane ventilacije osigurava dovod svježeg zraka primjerene temperature u sve prostorije. “Potrošeni” topli zrak prilikom odvoda iz prostorije ne odlazi u atmosferu, već se njegova temperatura, procesom izmjene topline, koristi za zagrijavanje svježeg zraka izvana koji tek ulazi u sustav. U ljetnim mjesecima, proces se odvija u obrnutom smjeru, te hladniji izlazni zrak preuzima toplinu vanjskog zraka koji ulazi u prostoriju. Danas su na tržištu dostupni kompaktni sustavi “komfornog prozračivanja” koji na prirodan način ostvaruju zdravu i ugodnu mikroklimu cijele godine, bez uobičajenih gubitaka topline. Ugradnja sustava toplinskih crpki dodatno pospješuje grijanje i opskrbu kuće toplom vodom. Sustav koristi stalnu temperaturu dubljih slojeve zemlje kroz koje se postavljaju cijevi za cirkulaciju vode. Povoljna tlocrtna dispozicija je također značajan element energetske učinkovitosti. Osnovne značajke energetski učinkovito projektiranja su kompaktan tlocrt, racionalan odnos oplošja objekta i otvora, južnu orijentaciju itd.

Tu je i upotrebu obnovljivih izvora energije za zagrijavanje vode (sunčani toplinski pretvornici poznatiji kao sunčani kolektori) i proizvodnju električne energije fotonaponskim ćelijama. Na našem tržištu tvrtka Cheming nudi mogućnost izvedbe solarnog sistema grijanja za montažne kuće, dok je tvrtka Haas razvila poseban paket opreme koji uključuje postavu podnog grijanja i montažu toplinske crpke. Cilj primjene ovih sofisticiranih tehnologija je pasivna kuća koja troši i do 90% manje energije u odnosu na onu klasičnu, te svakako predstavlja budućnost stanogradnje.

U Njemačkoj i Austriji od 1990. godine eksponencijalno raste broj ostvarenih niskoenergetskih i pasivnih kuća svih tipologija, te je danas svaka treća novosagrađena kuća niskoenergetska. Prva pasivna kuća u Hrvatskoj izvedena je 2005. godine u Brestovju (Rakitje) nadomak Zagreba. Radi se o obiteljskoj kući privatnog investitora, površine prizemlja 100 m2 i 100 m2 potkrovlja. Kuća je građena porobetonskim blokom (polumontažno) i stajala je oko 80 000 eura (uključujući parcelu). Prva drvena pasivna kuća (ČV1) upravo se izvodi, a dovršavaju se i planovi za prvu tipsku kuću pasivnog standarda, dostupnu na našem tržištu. Ovakav tip gradnje povisuje početnu cijenu investicije za oko 20%, što uglavnom otpada na sofisticirane uređaje ventilacije i zagrijavanja, dok je sama građevinska izvedba jednostavna. Uz procijenjeni rok amortizacije od 8 godina i dugoročnu izvrsnu isplativost, pasivna kuća postaje i Hrvatska stvarnost.