Što arhitekt nacrta, tvornica proizvede
Većinu ljudi zadovoljava gradnja obiteljskog doma u vlastitoj režiji, a zahtjevniji se odlučuju za arhitekta ili prefabriciranu montažnu kuću. Danas gotove kuće zapakirane dolaze kamionima na željenu lokaciju, a estetski ne zaostaju za onima sagrađenim na tradicijski način.
Međutim, ono što sada postaje ne samo novost nego i uobičajena praksa jest kombinacija arhitektova individualiziranog rješenja s prefabriciranim standardiziranim elementima. Uglavnom je riječ o drvetu, a u nešto manjoj mjeri i o betonu.
Pojava stakla i polikarbonatnih ispuna i ploča otvara prefabrikaciji nove vizure. Računalni su programi u mogućnosti upravljati procesima od narudžbe materijala do trodimenzijskog rezanja drveta, pa kod obiteljskih kuća tipizirani elementi više nisu prepreka u realizaciji složenih ideja.
Težište istraživanja pomiče se s razvoja prototipova na metodu usustavljivanja načina gradnje. To znači preciziranje standardiziranih pojedinačnih elemenata, dizajniranih u module s visokim stupnjem dorade i mogućnošću primjene u gotovo svakome projektu prema načelu slagalice, čime se ostvaruje jedinstvenost, ali i autonomnost rješenja. Osim toga, takvo razmišljanje omogućuje da kuća može biti oblikovana kao bungalov, ali i kao dvokatnica ili trokatnica.
Korištenje Sunčeve energije također postaje sve značajniji element građenja, tako da pojam niskoenergetske kuće dobiva na važnosti, što opet implicira i istraživanje novih prostornih koncepcija. Zato nije čudno da je newyorški Muzej moderne umjetnosti najveću ovogodišnju arhitektonsku izložbu posvetio prefabrikaciji. Izložba pod nazivom “Home Delivery: Fabricating the Modern Dwelling” obuhvaća zametke prefabrikacije od staroga Rima koji opskrbljuje cijelo Carstvo stupovima i pokrovima pa sve do stambene gradnje velikoplošnim oplatama u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj. Tako, primjerice, u Japanu već u 17. stoljeću nalazimo kuće od prefabriciranih elemenata.
Među četiri stotine suvremenih projekata izabrano je pet prototipova moderne prefabrikacije i montaže. Oni bi trebali pokazati kako pomiriti ekološki prihvatljiva rješenja na visokoj estetskoj razini sa zahtjevima pojedinačnih naručitelja, ali i klimatskim, prostornim i socijalnim parametrima konkretnih lokacija.
Udio montažne gradnje u Japanu sada je 20 posto, a u Americi se penje i na 30 posto. U zapadnoj se Europi očekuje također rast tog tržišta pa bi, primjerice, u Njemačkoj taj segment mogao biti u rasponu od 15 do 20 posto.
U Indiji i Kini predviđaju, pak, da bi čak 50 posto stanovništva trebalo živjeti u takvim kućama. Kompanije Toyota i Panasonic razvijaju modele za azijsko tržište, a europski proizvođači prefabriciranih montažnih kuća Griffner i Hanlo radi pridobivanja novih mušterija angažiraju ugledne arhitekte, među kojima su Matteo Thun i Gustav Peichl.
U Austriji je ta tehnologija uznapredovala pa nekoliko ilustracija može naznačiti paletu mogućnosti montažne i polumontažne gradnje.
Kuća u Beču s bogatim unutarnjim prostornim tokom ima sva četira pročelja različita. U Gradišću je napravljena kuća površine samo 100 kvadrata i odličan je primjer niskobudžetne arhitekture. Gradnja u Štajerskoj jedva da ima 70 kvadrata, ali je zato koncipirana kao jednoprostorni volumen.
U kontinentalnoj Hrvatskoj postoji stoljetna tradicija gradnje drvenim elementima. Turopoljska kuća još može biti inspirativni predložak za sustavno razmišljanje o prefabrikaciji, ali i prostornoj organizaciji.
Kad smo već kod uzora za nadograđivanje suvremenih modela, drvena kuća u zagrebačkoj ulici Sveti Duh arhitekata Drage Iblera i Drage Galića iz tridesetih godina prošloga stoljeća sjajan je primjer prefabricirane, montažne i modularne gradnje. Nažalost, kuća je nedavno srušena.
Drvena kuća Luna u Samoboru Renate Šunjić-Petrović i Hrvoja Petrovića sagrađena 2007. godine prema predlošku slovenske tvrtke Riko hiše puna je individualiziranih i autorskih rješenja. U potpunosti je montažna, može se rastaviti, preseliti ili reciklirati.
Drvo se ovdje pojavljuje i kao konstruktivni element i kao obloga. Kombinacijom punostjenih panela od lameliranog drva i čeličnih stropnih greda nastaje modularni raster s mogućnosti pregrađivanja. Materijali su ostavljeni u izvornim teksturama i bojama. Niskotemperaturni sustav grijanja toplinskom crpkom sa zemljanim kolektorom respektira ekološku dimenziju projekta. Automatizirani sustav aluminijskih lamela i veliko jedro tenda iznad terase, a ispred dnevnog boravka jamči zaštitu od sunca.
Jezero za kupanje u ljetnim mjesecima osvježava zrak u kući, a filtriranje vode obavlja se na prirodan način. Čelični okvir s jedrom dinamizira dvorišno pročelje i simbol je inovacije, preciznosti, ali i eksperimenta, što tako često nedostaje hrvatskim kućama.
Međutim, ono što sada postaje ne samo novost nego i uobičajena praksa jest kombinacija arhitektova individualiziranog rješenja s prefabriciranim standardiziranim elementima. Uglavnom je riječ o drvetu, a u nešto manjoj mjeri i o betonu.
Pojava stakla i polikarbonatnih ispuna i ploča otvara prefabrikaciji nove vizure. Računalni su programi u mogućnosti upravljati procesima od narudžbe materijala do trodimenzijskog rezanja drveta, pa kod obiteljskih kuća tipizirani elementi više nisu prepreka u realizaciji složenih ideja.
Težište istraživanja pomiče se s razvoja prototipova na metodu usustavljivanja načina gradnje. To znači preciziranje standardiziranih pojedinačnih elemenata, dizajniranih u module s visokim stupnjem dorade i mogućnošću primjene u gotovo svakome projektu prema načelu slagalice, čime se ostvaruje jedinstvenost, ali i autonomnost rješenja. Osim toga, takvo razmišljanje omogućuje da kuća može biti oblikovana kao bungalov, ali i kao dvokatnica ili trokatnica.
Korištenje Sunčeve energije također postaje sve značajniji element građenja, tako da pojam niskoenergetske kuće dobiva na važnosti, što opet implicira i istraživanje novih prostornih koncepcija. Zato nije čudno da je newyorški Muzej moderne umjetnosti najveću ovogodišnju arhitektonsku izložbu posvetio prefabrikaciji. Izložba pod nazivom “Home Delivery: Fabricating the Modern Dwelling” obuhvaća zametke prefabrikacije od staroga Rima koji opskrbljuje cijelo Carstvo stupovima i pokrovima pa sve do stambene gradnje velikoplošnim oplatama u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj. Tako, primjerice, u Japanu već u 17. stoljeću nalazimo kuće od prefabriciranih elemenata.
Među četiri stotine suvremenih projekata izabrano je pet prototipova moderne prefabrikacije i montaže. Oni bi trebali pokazati kako pomiriti ekološki prihvatljiva rješenja na visokoj estetskoj razini sa zahtjevima pojedinačnih naručitelja, ali i klimatskim, prostornim i socijalnim parametrima konkretnih lokacija.
Udio montažne gradnje u Japanu sada je 20 posto, a u Americi se penje i na 30 posto. U zapadnoj se Europi očekuje također rast tog tržišta pa bi, primjerice, u Njemačkoj taj segment mogao biti u rasponu od 15 do 20 posto.
U Indiji i Kini predviđaju, pak, da bi čak 50 posto stanovništva trebalo živjeti u takvim kućama. Kompanije Toyota i Panasonic razvijaju modele za azijsko tržište, a europski proizvođači prefabriciranih montažnih kuća Griffner i Hanlo radi pridobivanja novih mušterija angažiraju ugledne arhitekte, među kojima su Matteo Thun i Gustav Peichl.
U Austriji je ta tehnologija uznapredovala pa nekoliko ilustracija može naznačiti paletu mogućnosti montažne i polumontažne gradnje.
Kuća u Beču s bogatim unutarnjim prostornim tokom ima sva četira pročelja različita. U Gradišću je napravljena kuća površine samo 100 kvadrata i odličan je primjer niskobudžetne arhitekture. Gradnja u Štajerskoj jedva da ima 70 kvadrata, ali je zato koncipirana kao jednoprostorni volumen.
U kontinentalnoj Hrvatskoj postoji stoljetna tradicija gradnje drvenim elementima. Turopoljska kuća još može biti inspirativni predložak za sustavno razmišljanje o prefabrikaciji, ali i prostornoj organizaciji.
Kad smo već kod uzora za nadograđivanje suvremenih modela, drvena kuća u zagrebačkoj ulici Sveti Duh arhitekata Drage Iblera i Drage Galića iz tridesetih godina prošloga stoljeća sjajan je primjer prefabricirane, montažne i modularne gradnje. Nažalost, kuća je nedavno srušena.
Drvena kuća Luna u Samoboru Renate Šunjić-Petrović i Hrvoja Petrovića sagrađena 2007. godine prema predlošku slovenske tvrtke Riko hiše puna je individualiziranih i autorskih rješenja. U potpunosti je montažna, može se rastaviti, preseliti ili reciklirati.
Drvo se ovdje pojavljuje i kao konstruktivni element i kao obloga. Kombinacijom punostjenih panela od lameliranog drva i čeličnih stropnih greda nastaje modularni raster s mogućnosti pregrađivanja. Materijali su ostavljeni u izvornim teksturama i bojama. Niskotemperaturni sustav grijanja toplinskom crpkom sa zemljanim kolektorom respektira ekološku dimenziju projekta. Automatizirani sustav aluminijskih lamela i veliko jedro tenda iznad terase, a ispred dnevnog boravka jamči zaštitu od sunca.
Jezero za kupanje u ljetnim mjesecima osvježava zrak u kući, a filtriranje vode obavlja se na prirodan način. Čelični okvir s jedrom dinamizira dvorišno pročelje i simbol je inovacije, preciznosti, ali i eksperimenta, što tako često nedostaje hrvatskim kućama.
0 komentara:
Objavi komentar
Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]
<< Početna stranica